srebrno jezero
09.09.2008., utorak
smajlići protiv godina
Za početak, ajmo se fokusirati na one koji me ne poznaju 
Eto, moja mama, koja je, logično, cijelu jednu generaciju starija od mene, samoj sebi kupuje olovke s onim lutka-glavama s kosom i šeširićima, razne privjeske / ukrase s igračkicama za ključeve, mobitel ili ih jednostavno objesi na zid ili radni stol. Kako je teško biti slab, kako je teško biti sam, i biti star, a biti mlad! I biti slab, i nemoćan, i sam bez igdje ikoga, i nemiran, i očajan. ... Zar jemoguće da prava umjetnost proizlazi samo iz tuge i depresije?? Ne vjerujem! A ushit, ljubav, sreća, svi ti čarobni euforični osjećaji? Sigurna sam da svatko ima teške momente, ali opet karakterno smo ili optimisti ili pesimisti ili smo se izgradili i razumijemo da je svako zlo za neko dobro ili smo se spremni prepustiti kuknjavi i vječnom besmislenom pitanju "zašto baš ja" ili "što sam ja Bogu skrivio/la da me tako kažnjava"?  Ljudi, thnik pink, sva sranja su životne lekcije i postoje da ih naučimo savladati, preživjeti, prigrliti i ići dalje. Svašta mi se u životu dogodilo, ništa me nije uspjelo ogorčiti ili pretvoriti u staro čangrizalo. I ponosno grlim i okupljam jednako tako nesalomljive i neprilagođene, a hvala Bogu, ima ih!  Kako god okrenete, život je lijep! (i nemojte mi sad nabrajati gladne, pretučene ili žtrve nasilja, radije im skupa pomozimo!) zaplešimo zajedno!  |
26.08.2008., utorak
žene na rubu živčanog sloma ili tko je ovdje lud
|
Veselo, znatiželjno, sretno i uspješno sam davno uplovila u blogerske vode. Blog je kao rijeka, jednom uploviš pa ploviš zauvjek! Pa dođeš do mirnih voda, dođeš do brzaka, a tu i tamo te bome i kakav slap dopadne. Ne možeš birati ni ritam ni redosljed ni jačinu onoga što rijeka nosi, niti usporiti ni je zaustavit. Možeš jedino tu i tamo pristati uz obalu i predahnuti ili se prepustiti branju bobica ili što već trebaš obaviti na kopnu. Međutim dok ti miruješ na tvrdom tlu, rijeka putuje i prolazi mimo tebe. Priznajem, jedno 3 mjeseca nisam uopće pisala. Okolina me umorila, nametnula neke druge zadatke i na drugi način potrošila moje teme. A onda, prije nekih mjesec dana, na moje čuđenje svud oko mene histerija. Svi viču, svađaju se, vrijeđaju, pucaju po šavovima... Zapravo ne svi, žene svuda oko mene. Imala sam strku pa nisam u toku koji su brzaci bili na blogu, ali babinjak forum se raspao nakon više od godine dana gugutanja. Onak, doslovno je perje frcalo ko u crtiću. Odem na Travian, zabavnu igricu koju igram već jedno 2 mjeseca (a koga zanima kak to izgleda ima linkove u boksu) raspadne se savez u kojem sam bila. Onda me pozovu u drugi, priđem, uđem, opet histerija, napetost, guranje pa odlazak vođe pa još malo vikanja na novog vođu pa durenje, gašenje korisničkog računa i začinjeno s malo patetike... Okrenem se oko sebe, svi šize, viču, deru se... Znam da je nedavno bila pomčnima mjeseca i sunca i puni mjesec i loša je bioprognoza, ali ako ima kakav astrolog tu negdje, voljela bi da mi objasni poveznicu ili planetarni razlog zašto žene histeriziraju zadnjih mjesec dana više nego inače? hehe dugo sam smišljala kako započeti novi blog, kojim riječima i kojim naslovom da mi krene sve nekako u pozotovi, ali kako je blog zapravo dnevnik i prati razmišljanja i događaje autora, jednostavno ne mogu preskočiti čudne stvari koje su oko mene. A oko mene su naporne žene na rubu živčanog sloma i iskaču svukuda poput onih avetinja iz Prikaza Ede Maajke... Tko im je što (ili meni??) u kavu stavio? |
